Projekt Ruske književne transformacije od 1990. do 2020. nastoji znanstveno i analitički prevladati disparatnost i nepreglednost u dosadašnjim istraživanjima, registrirati, usustaviti i opisati postojeće pravce i tendencije u rečenom razdoblju te ih analitički obrazložiti. Sadašnji uvid u problematiku suvremene ruske književnosti (poezije, proze i drame), ruske kulture i medija u vremenu od 1990. do 2020. dobra je početna točka za daljnje istraživanje. Projekt naglašava istodobnu lokalnu i globalnu relevantnost istraživanja: lokalnu jer nas zanimaju kretnja ruske književnosti u kontekstu specifičnih ruskih književnih i kulturnih tradicija, a globalnu jer ćemo svoja istraživanja povezati s globalnim tendencijama razvoja književnog polja te time ponuditi daljnje smjernice u proučavanju suvremene ruske književnosti kao svjetskog fenomena.

 

CILJEVI PROJEKTA

Cilj je projekta utvrđivanje zakonitosti književnog stvaralaštva i promjena unutar pojedinih književnih skupina te utvrđivanje i definiranje pravaca njihova razvoja. Krenuli smo od hipoteze o važnosti početne točke (1990. godina) koja označava kulturno-povijesnu i političku prekretnicu i završne (2020. godina) ili završetka desetljeća, točke naše najbliže suvremenosti, što odgovara književnim tendencijama trenutka, „sada i ovdje“ ili urgency (Lipoveckij). Osim hipoteze o važnosti početne i krajnje točke, pretpostavljamo da možemo jasno pokazati promjene u poetičkom sustavu koje se događaju od 1990-ih  prema 2000-im godinama te novi poetički zaokret u vremenu od 2000., a zatim 2010. godine naovamo. Hipotezu smo postavili na temelju dosadašnjeg proučavanja i problemskog istraživanja poetskog, proznog i dramskog izričaja.

Vremenski obuhvat ruske književnosti u vremenu od trideset godina te na tri književna roda, uz rodovske i žanrovske hibride, trebala bi pokazati logiku razvoja kao i poetičke osobine pojedinih književnih djela i njihovu uklopljenost u sustav kulture. Tehnička se podjela podudara ili ne podudara s poetičkim promjenama, što će se moći utvrditi nakon temeljitog istraživanja korpusa.

 

METODOLOGIJA

Metode u istraživanju recentne ruske književnosti od 1990. do 2020. su empirijske, temeljene na proučavanju primarnih (književnih) tekstova te stručnih i znanstvenih in situ (knjižnice, arhivi, instituti, fakulteti u Rusiji, u Hrvatskoj i drugim sredinama). Riječ je o analitičkom radu i raščlanjivanju, vođenima hipotezom o prijelomnom i prijelaznom književnom razdoblju, o poetičkom, a ne samo formalnom razlikovanju pojedinih kalendarskih desetljeća (posljednje desetljeće 20. stoljeća te prvo i drugo desetljeće 21. stoljeća), književnih naraštaja te o promjenama u poetici od 1990-ih prema 2000-ima (žanrovske dominacije, od vanjskoga prema unutarnjem, od općega prema individualnom, poetička iskliznuća, „deformacije“).

Metodologija rada u fazama:

Prva faza. Rad na korpusu. Izrada korpusa. Rad na bazama. Iščitavanje i priprema materijala za selekciju. Individualni rad, rad na radionici, radnom sastanku. Rezultati: identificirati i nabrojiti ruske pisce čija su djela objavljena u razdoblju od 1990. do 2020.; klasificirati rusku književnost na tri književna roda uz rodovske i žanrovske hibride u razdoblju od 1990. do 2020.

Druga faza. Selekcija korpusa. Individualni i rad u skupinama. Rezultati: utvrditi zakonitosti unutar pojedinih pravaca ruske književnosti od 1990. do 2020.; prepoznati i grupirati specifične obrasce koji dominiraju u književnim tekstovima korpusa.; izdvojiti autore, generacije i književne grupe koje pripadaju zadanom razdoblju.; prikazati rezultate (objavljivanje radova), organizacija konferencije.

Treća faza. Razvrstavanje i analiza. Uobličavanje pojedinih pravaca, zakonitosti. Rezultati: izraditi klasifikaciju i periodizaciju ruske književnosti od 1990. do 2020., prikazati pojedine rezultate na radnom sastanku; organizacija međunarodne konferencije; prikazati rezultate analize u domaćim i inozemnim časopisima, prikazati konačne rezultate projekta i objaviti zajedničku knjigu s rezultatima istraživanja.

 

UČINAK ISTRAŽIVANJA

Istraživanje razdoblja od tri decenija suvremene ruske književnosti i kulture doprinijet će usustavljivanju navedenog razdoblja u različitim književnim žanrovima: poeziji, prozi i drami. Razlomljeno, disparatno razdoblje koje možemo definirati „stilskim transformacijama“, za razliku od jasno odredivih stilskih razdoblja novije ruske književnosti odnosno vremena od 18. stoljeća (Flaker, Stilske formacije, 1986; Flaker, „Novija ruska književnost“, u: Flaker, A. ur. Ruska književnost, 1986.; Lauer, Povijest ruske književnosti, 2009), uokvireno u tri desetljeća, pokazat će, nakon provedenih istraživanja, jasne pravce, poetike, naraštaje pisaca i škole. Književno razdoblje koje ćemo proučiti i usustaviti tijekom istraživanja rezultirat će zajedničkom publikacijom koju ćemo objaviti u zemlji i inozemstvu. Premda postoje članci, tematski blokovi u časopisima, monografije i zbornici o ponajprije postsovjetskoj književnosti (Èpštejn 2005; Lejderman i Lipoveckij 2003; Lipoveckij 2008; Koljadič 2019; Korovin 2014; Dobrenko i Tihanov 2011; Timina 2005), ni u hrvatskoj niti u svjetskoj znanstvenoj sredini ne postoji cjelovit sintetički prikaz ruske književnosti u rasponu od prijelomna tri desetljeća (od 1990. do 2020.) koji obuhvaća sva tri književna roda.